Testiranjem se ne može utvrditi funkcioniranje proizvoda u svim uvjetima, ali može se utvrditi u kojim uvjetima proizvod ne radi ispravno. Opseg testiranja aplikacije često uključuje ispitivanje i izvršenje koda u različitim sredinama i uvjetima te proučavanje svih aspekata koda.

Razvojem Interneta nastaje sve veći broj internetskih aplikacija. Internetske aplikacije koje nastaju predstavljaju složene poslovne procese namijenjene za svakodnevnu upotrebu.

Nekoć davno, dok su se internetske stranice izrađivale upotrebom HTML-a i CSS-a s ponešto JavaScripta, nije bilo potrebno razmišljati o načinu na koji je moguće iskoristiti postojeće JavaScript datoteke da bi se korisnik (preglednik)/stranica/server zloupotrijebio (hakirao).

Suvremeni internetski preglednici koriste se širokim izborom tehnika optimizacije kako bi predvidjeli unos i namjeru korisnika, što im omogućuje da sakriju neka od kašnjenja u umrežavanju, obradi i prikazivanju internetske stranice.

Pisanje svakog “ozbiljnijeg” komada programskog koda praktično je nemoguće bez mehanizma za privremeno čuvanje rezultata izvođenja neke funkcije ili izraza, kako  bi se njime kasnije moglo koristiti u drugoj naredbi. Za to se u različitim programskim jezicima, pa tako i u PowerShell skriptama, rabe varijable.
 

Iako se različite verzije Windowsa u praksi prije svega koriste preko grafičkog korisničkog sučelja, to ne znači da napredniji korisnici ne mogu upotrebljavati alternativni način izvođenja istih operacija – upisivanjem odgovarajućih naredbi operativnog sustava.

Jedan od najbitnijih parametara za međusobnu usporedbu različitih vrsta baza podataka je brzina izvođenja upita. Zato smo za današnji tekst napravili jednostavan primjer mjerenja brzine za dva najpopularnija predstavnika u svojim kategorijama - MySQL (relacijske baze podataka) te MongoDB (noSQL baze podataka).

Zamislimo situaciju u kojoj trebamo web-stranicu HTTP, smještenu na Microsoft Windows Server 2016 i Internet Information Server 10 (IIS), preusmjeriti na njezin sigurniji "ekvivalent" HTTPS.

Nakon dva prethodna članka s prikazom stvaranja samopotpisanih certifikata (makecert i openssl), za kraj smo ostavili grafičko sučelje. U tu svrhu ćemo upotrijebiti administrativnu konzolu imena Certificates (certmgr.msc).

U posljednjem tekstu iz ovog serijala, nakon tehničke usporedbe  SQL i NoSQL sustava u prethodnim nastavcima, malo detaljnije ćemo se pozabaviti trenutačnim stanjem na tržištu i predviđanjima njihovog međusobnog odnosa u budućnosti. Više