Preusmjeravanje HTTP web stranica na HTTPS u IIS-u
Zamislimo situaciju u kojoj trebamo web-stranicu HTTP, smještenu na Microsoft Windows Server 2016 i Internet Information Server 10 (IIS), preusmjeriti na njezin sigurniji "ekvivalent" HTTPS.
Zamislimo situaciju u kojoj trebamo web-stranicu HTTP, smještenu na Microsoft Windows Server 2016 i Internet Information Server 10 (IIS), preusmjeriti na njezin sigurniji "ekvivalent" HTTPS.
Nakon dva prethodna članka s prikazom stvaranja samopotpisanih certifikata (makecert i openssl), za kraj smo ostavili grafičko sučelje. U tu svrhu ćemo upotrijebiti administrativnu konzolu imena Certificates (certmgr.msc).
Drugi alat za stvaranje samopotpisanih certifikata putem naredbenog retka je naredba OpenSSL, izvorno besplatan Linuxov projekt. U ovom ćemo se članku koristiti verzijom za Windows okruženje.
Kao što vam je poznato, od 1.1.2017 preglednik Google Chrome proglašava nesigurnim sve web‑stranice koje se za sigurnost prometa koriste algoritmom SHA1, što znači da moramo prijeći na noviji i sigurniji SHA2 (SHA256)
Nakon što na serveru stvorimo web-stranicu, u DNS (Domain Name System) moramo upisati informaciju kako se ta stranica zove i adresu poslužitelja na kojem je smještena. Pokazat ćemo to na dva primjera.
U današnjem članku ćemo pojasniti kako napraviti preusmjeravanje (redirekciju) web stranice koja je smještena na Microsoftovom web serveru, IIS-u (Internet Information Server).
Nastavljamo s uputama kako riješiti pojedine zapise grešaka iz preglednika događaja (Event Viewer) na OS-u "Windows Server 2016".
Iako se u naslovu članka navodi "Windows Server 2016", informacije su primjenjive i na starije inačice, u slučaju da u Event Vieweru uočite neki od zapisa koje ćemo spomenuti u članku.
Roaming profili omogućavaju da se određene mape i datoteke unutar korisničkog računa na lokalnom računalu sinkroniziraju, odnosno prebacuju u mapu na serveru.
Sljedeća korisna funkcionalnost domenskog okruženja je Home folder - dijeljena mrežna mapa namijenjena spremanju korisničkih podataka na udaljenu mrežnu lokaciju. Nakon što u Active Directoryju aktiviramo ovu funkcionalnost, korisniku će se u File Exploreru pojaviti jedan dodatni mrežni disk na koji može spremati podatke.